Krenimo od cilja čitanja: tražimo li opuštanje, učenje ili inspiraciju za vlastiti projekt. U timu se dogovorimo o jednoj rečenici koja opisuje očekivani doživljaj nakon zadnje stranice. Ta rečenica postaje filter za sve sljedeće korake.
Zatim suzimo format: roman, zbirka eseja, publicistika ili kratke priče. Ako imamo malo vremena, biramo poglavlja koja se mogu čitati u blokovima od 10–20 minuta. Ako želimo dubinu, prednost dajemo djelima s jasnom strukturom i referencama.
Odredimo raspon zahtjevnosti: lagano, srednje ili zahtjevno štivo. Provjerimo jednu nasumičnu stranicu u uzorku teksta i procijenimo koliko često zastajemo. Ako se previše zadržavamo na svakoj rečenici, vratimo se korak i odaberimo pristupačniju opciju.
Sada provjerimo usklađenost s interesima: tema, vrijeme radnje, okruženje i tip likova ili argumentacije. Usporedimo s naslovima koji su nam se već svidjeli i zapišimo 2–3 zajedničke značajke. Te značajke koristimo kao mini-profil za pretragu novih naslova.
Uključimo reputaciju bez oslanjanja na jednu listu: pogledajmo knjižarske opise, bibliotečne kataloge i nekoliko recenzija s različitih strana. Kod popisa poput najboljih romana svih vremena tražimo podudarnost s našim mini-profilom, a ne samo visoku poziciju. Ako je riječ o klasicima svjetske književnosti, provjerimo prijevod i izdanje jer to snažno utječe na doživljaj.
Procijenimo autorov glas i namjeru: jesu li nam bliži intervjui s autorima, predgovor ili odlomak iz sredine knjige. Kod eseja i publicistike obratimo pažnju na izvore, bibliografiju i jasnoću argumenta. Kod romana tražimo dosljednost tona i ritma u barem dvije različite scene.
Ako biramo knjige za djecu i mlade, postavimo dodatne kriterije: dobna primjerenost, tematika, duljina i ilustracije ili tipografija. Dogovorimo se kako ćemo provjeriti je li sadržaj poticajan, a ne pretežak ili zbunjujuć. U praksi pomaže zajedničko listanje prvih 10 stranica i kratka razmjena dojmova.
Prije konačne odluke napravimo test vremena: koliko realno možemo čitati tjedno i u kojim terminima. Ako želimo čitati više knjiga, radije odaberemo jednu kraću i jednu srednje dugu, umjesto jedne vrlo opsežne. Plan čitanja držimo fleksibilnim, ali ga svejedno upišemo u kalendar kao podsjetnik.
Postavimo sustav praćenja: otvorimo dnevnik čitanja s tri rubrike — što me povuklo, što mi je bilo nejasno, što bih preporučio. Nakon svake sesije zapišimo 2–3 rečenice, bez pritiska na duge bilješke. Tako brzo vidimo je li izbor bio dobar i što mijenjati sljedeći put.
Na kraju odlučimo o nabavi i brizi: posudba, kupnja ili e-knjiga, ovisno o učestalosti korištenja. Ako kupujemo, provjerimo kvalitetu uveza i papira te gdje ćemo knjigu čuvati dalje od vlage i izravnog sunca. Time čuvamo knjige dugoročno i smanjujemo potrebu za zamjenama.